This book blew me away. It was the most emotional book for me this year, I was disturbed and shaken for days and weeks after reading it. Also, I immerThis book blew me away. It was the most emotional book for me this year, I was disturbed and shaken for days and weeks after reading it. Also, I immersed myself in reading many works about Russian history, such as Peter the Great: His Life and World, also by Robert K. Massie. My mistake of not reading it sooner was based on a notion that this was a love-story like many out there, about Cleopatra and Caesar, Elizabeth and Richard. I don't really like them, they never feel well-researched and they are usually melodramatic. This one, however, was the result of many years of research.
If there are some things that are well-known about the Romanovs, those are the stories of Anastasia, the mysterious princess, Rasputin and the tale about Romanovs' assassination at the end of World War I. Even knowing just these facts is enough to get a feeling of empathy towards this royal family. Nobody should watch their loved ones die, no matter their possible political sins.
Nicholas and Alexandra came from very different backgrounds, Russia being the Northern orthodox country and Alexandra belonging to the Lutheran Church. As all Russian empresses, she had to convert to Orthodox faith and after that, you can enjoy reading about one of the most famous fanatics in history. This woman was a bigger believer than the pope (in this case, Patriarch) and this doesn't even begin to describe how crazy she was in that matter. Their marriage was very special, and you can either admire Alexandra for being clever and crafty or you can hate her for being extreme and short-sighted. Nicholas is represented as passive and kind, but firm in all the wrong situations. I was changing my mind all the time because Robert K. Massie did a great job of painting these complex people. One thing that is certain about Alexandra is that she was a great mother, which had been the moving force of her actions that led to disaster.
Nicholas and Alexandra doesn't focus on the children, but there are many other books about the four daughters. Young tsarevich Alexei was the one that stood out the most here and the impact his illness had on his family was immense. It was deeply saddening to hear about what this family went through, I felt sorry not only for him, but for his parents. He suffered from haemophilia, which is described in details, and that is why your heart can be broken when you learn about his solitary days and the way he spent his life.
Rasputin, the priest that Alexandra kept as a close confidant and adviser, seemed like the main villain in the book. I am not sure about that, but I definitely enjoyed almost sinister influence and tense atmosphere that came with his presence. Just his rise to power alone is interesting topic for a book, but here, it is just a peak of events.
This is a monster-book, you can't read it in one sitting, although I tried. I was happy that it took me longer to read this, because I was dreading the ending and my feelings after that. It was absolutely fascinating. Rich, detailed characterization drew me completely into the lives of these people. If you are looking for a way to familiarize yourself with a chapter of modern history that is extremely important, this is the right choice. If you think you can handle gruesome details and you enjoy epic history movies, I believe this is the perfect book for you. ...more
Ma kakva je ovo žena, ova Lijan, želim je za najbolju drugaricu! Ovo mi je tek drugi roman koji sam pročitala i baš sam presrećna što vidim da se raspMa kakva je ovo žena, ova Lijan, želim je za najbolju drugaricu! Ovo mi je tek drugi roman koji sam pročitala i baš sam presrećna što vidim da se raspisala tokom karijere, znači, čeka me još ovakvih priča. Smazala sam "Nevine laži" za dva dana i to slučajno, videla sam seriju na HBO i rekoh, bolje da preduhitrim sledeću epizodu. I dobro je da jesam, preokret na kraju je neočekivan, bolje što sam ovaj šok doživela uz knjigu.
Roman nema jedan fokus, već obrađuje tri velike teme: nasilje u porodici, život samohranih majki i sazrevanje i prihvatanje starenja i posledica u životu.
1. Lijan temu nasilja u porodici obrađuje na milion puta bolji način od izvikanog "It ends with us". Taj roman me je razbesneo svojim laganim i nerealnim pristupom tako ozbiljnom problemu jer svako od nas ili zna nekog ko je to proživeo ili je čak i sam bio deo tog pakla. Samim tim, onako lepršava i ničim-izazvano-pozitivna poruka ne pije vodu. Ovde, s druge strane, taj problem je prikazan na mnogo dublji način i prikazuje nasilnika tačno onako kako ga vide i žene koje to trpe. Selest je divan lik jer nije tipična žrtva. Odnos sa mužem je prikazan savršeno, čak i kada navijamo da ga ostavi, već u sledećem poglavlju osećamo magnetnu privlačnost tog muškarca koji je možda najšarmantniji muški lik.
Every relationship had its own “love account.” Doing something kind for your partner was like a deposit. A negative comment was a withdrawal. The trick was to keep your account in credit. Slamming your wife’s head against a wall was a very large withdrawal.
2. Madlin, moja miljenica, jeste vesela, samouverena i nikome se ne izvinjava, ima sjajnog muža i troje dece. Njena energija je zarazna i svakome govori ono što misli uz sjajnu osobinu - iskreno je dobra i spremna da pomogne. Ne na glup način, već po zasluzi, što je osobina koja je retko kad prikazana kod tipičnih dobrica. Njena priča mi je najdirljivija zato što je naizgled snažna i glasna i borbena, ali kada se u grad ponovo doseli njen bivši muž sa znatno mlađom ženom i glumi srećnu porodicu dok je Madlin ostavio da sama podiže njihovo dete dok su oboje bili mladi, tada vidimo kako je postala takva kakva jeste. Svaka devojka koja je imala tu nesreću da nakon raskida sreće bivšeg koji naizgled ostavlja sjajni prvi utisak, moći će zajedno sa Madlin da besni dok čita ovu knjigu. Zbog svog dinamičnog karaktera ona ni kod koga ne izaziva sažaljenje, te svi jedva čekaju da je uporede sa blagom novom suprugom njenog bivšeg muža, kao i da njega gledaju blagonaklono jer je tako ljubazan i divan. Jedino ona i dalje proživljava bes jer je bila ostavljena na cedilu i kako kaže, nada se da mu to nikad neće oprostiti. Njene citate bih izlepila po sobi, eto koliko se slažem sa njom i razumem.
They say it's good to let your grudges go, but I don't know, I'm quite fond of my grudge. I tend it like a little pet.
3. Džejn ima sjajnu pozadinsku priču koja jeste dirljiva, ali mi je mnogo zanimljiviji bio njen pogled na roditeljstvo. Jedina majka koja nije ubeđena da je njeno dete najbolje, da ne treba da jede samo organsko i koja ne ujeda druge roditelje ako popreko pogledaju njenog sina. Baš njena priča prikazuje srž ove male sredine u kojoj se odvija radnja: bogati i ambiciozni roditelji privilegovane dece, naizgled srećni i uspešni, polako otkrivaju svoje pravo lice sve u cilju "najboljeg za moje dete". Poslati dete u školu isto je kao da ponovo i sam krećeš u novi razred, bitan je prvi utisak, bitna je reputacija, bitan je socijalni status i još mnogo elemenata. Najbolje od svega je što su njihova deca klinci i naizgled je nepotrebno i smešno petogodišnjacima nametati ovakve standarde i viđenje sveta, međutim, čak i u toj maloj vrtićkoj zajednici dolazi do razdora.
Mothers took their mothering so seriously now. Their frantic little faces. Their busy little bottoms strutting into the school in their tight gym gear. Ponytails swinging. Eyes fixed on the mobile phones held in the palms of their hands like compasses.
Kao i u prethodnom romanu, "Truly Madly Guilty", pozadinski likovi su sjajni. Ima ih brdo, ali svaki je poseban i razumljiv. Poruka romana je odlična, vrhunac možda previše dramatičan, ali čak ni preokret nije važan. Bitni su likovi i njihov razvoj i stvarno osećam da je pisac na prirodan način i u prirodnom tempu razvio njihove karaktere.
Wow! This was magically good! I always knew that I would fall in love with this book, I heard about it long time ago and something about its title andWow! This was magically good! I always knew that I would fall in love with this book, I heard about it long time ago and something about its title and the cover made me feel excited. Turns out, it was all I expected and more. The best thing is that book #2 is already out and I can continue living in this fairy-tale world a little longer.
The story is about a girl, Vasilisa, who has some powers that others don't. She can see house spirits, she gets on well with animals and all Russian folk tale characters seem to be well and alive here. This type of female hero is just what I like and I think she is one of the best girl-power protagonists! Vasya is kind, loving, witty, but most of all, she is brave. She has some insecurities, and I also like that about the story, no one is black and white. Her family lives in the norther part of Russia, where most of the year there is only wind and snow. The setting is mystical and I think reading this is the best around the holidays. You would feel happy curled under your blanket and drinking your tea.
The main villain of this story is The Bear, but we don't meet him well until the end of the book. During the development of this tale, we get to enjoy the battle of Vasya and her obsessive stepmother, how small-minded community regards different and new, the process of growing up and excepting your true self.
This is not a retelling of famous Russian fairy tales. It has some well-know elements, but the plot is new and I found it to be so compelling, I read it in a day. I would definitely recommend this to everyone, both teenagers and fantasy lovers. ...more
Mislim da su nemoralni i zli likovi Zolinih romana najbolji predstavnici njegovog umeća, a Aristid Rugon aka Sakar, jedan je od najsjajnijih uspeha u Mislim da su nemoralni i zli likovi Zolinih romana najbolji predstavnici njegovog umeća, a Aristid Rugon aka Sakar, jedan je od najsjajnijih uspeha u tom pogledu. Već u "Kaljuzi", romanu čija dešavanja prethode "Novcu", vidimo da je Aristid čovek koji živi samo za novac. Ne kao Tvrdica, već kao čovek kome proces stvaranja bogatstva predstavlja veći užitak nego samo trošenje i uživanje u uspehu. Izuzetno je ambiciozan, samouveren i prepreden, što je, kako Zola predstavlja, jedino što ti je u tadašnjem carstvu bilo dovoljno za dostizanje najviših visina.
Roman je osmišljen odlično, priča kao da je ciklična: na početku vidimo Sakara bez ičega (a u "Kaljuzi" se to tek naziralo), prezrenog i siromašnog, roman dostiže vrhunac njegovom najvećom prevarom u istoriji berze, a kraj je tragičan. Sudbina Aristida Sakara u oba romana kao da predstavlja ciklično kruženje novca iz ruke u ruku, transfer sreće i nesreće. Iako naslov romana sugeriše da je Novac taj koji je glavni nosilac radnje, ja ovde stvarno ističem Sakara kao junaka oko koga se sve vrtelo. Svi sporedni likovi su zaista tu samo zbog njega i način na koji ih koristi potvrđuje to.
Sakar je izuzetno samostalan, za razliku od svog brata, tadašnjeg ministra Ežena Rugona, njemu nije potrebna nikakva podrška naroda i zato raskida sve veze sa svojom porodicom i ambicioznom majkom. On radi isključivo za sebe, nema nikakav osećaj pripadnosti porodici (to vidimo u njegovom odnosu sa sinovima, oni su tu samo kao još jedna obaveza koju mu život nameće i uglavnom jedina obaveza koju ne postiže tokom dana). Ima unutrašnji pogon, radi kao neumorna mašina, a taj pogon je Novac. On nije čovek koji štedi, već više puta naglašava da je najveća lepota novca njegovo kretanje. Na početku romana nalazi se u poziciji u kojoj bi mnogi već digli ruke, a on je uzbuđen zbog izuzetne prilike koju kao da je fizički nanjušio i kreće u njeno ostvarenje. Ume da bude izuzetno šarmantan i ubedljiv, ljudi mu veruju i lako se prepuštaju njegovim planovima, a on bezočno laže i manevriše njima jer ljudi su samo sredstva do cilja.
Kada upoznamo sporedne junake, ne osećamo veliku tugu zbog njihovog učešća u paklenim Sakarovim planovima, svi su oni žrtve pohlepe, kao i on, svima sjaje oči na pomen velike kamate i skakanja akcija. Čak ni najtragičniji ishodi nisu umanjili kod mene podršku anti-heroju koji je prava sila prirode u romanu.
Kraj je neočekivan, tragičan. Ja sam se osećala na kraju priče kao svi ljudi koji su Sakaru prepustili svoje životne ušteđevine i onda bili šokirani kada im on to nije vratio. Verovala sam u njegov uspeh bez imalo sumnje! Iako možda ishod njegovog plana nije išao kao što je zamislio, poslednja slika je optimistična, on u zatvorskoj ćeliji bez imalo pesimizma i defetizma planira novu akciju i jedva može da dočeka dan oslobođenja. Zola insinuira da će on uspeti da se brzo izvuče iz zatvora, što opet kao da predstavlja nastavak začaranog kruga i Sakarove ciklične sudbine.
Sjajan roman, nadam se da će još neko ovako uživati kao ja....more
Zola za mene postaje kralj tragedije. Ovo mi je njegov 10. roman koji čitam, svaki mi je draži od prethodnog, ali ovaj me je duboko potresao.
Junak roZola za mene postaje kralj tragedije. Ovo mi je njegov 10. roman koji čitam, svaki mi je draži od prethodnog, ali ovaj me je duboko potresao.
Junak romana je Klod Lantije, slikar koji je toliko posvećen umetnosti da sve aspekte života podređuje toj nekoj budućoj, savršenoj slici, remek-delu koje nikako da stvori. On radi bez sna, često ne jede, zaljubi se i oženi, ali ta prava žena je samo zamena za Ženu koju slika i koja je savršenija od njegove žive supruge, dobije dete koje vidi samo kao prepreku. Njegovo stremljenje ka savršenoj tehnici slikanja, pravoj liniji ženskog tela, novoj plein-air tehnici jače je od svih spoljnih uticaja. Polako ostaje bez prijatelja, gubi perspektivu i slike postaju sve nekvalitetnije, a on tone u ludilo.
Kristina od početka njihovog poznanstva sluti da nikad neće biti na prvom mestu, ali je uz njega do kraja. Njen monolog na kraju romana je jedan od najboljih koje sam ikada pročitala, bukvalno sam bila na ivici stolice i podržavala je do poslednjeg uzvičnika. Tu ga konačno suočava sa svim onim što je do tada prećutala, sa posledicama slikarstva na njihov brak, pokušava da mu skrene pažnju na sebe i na život van ateljea jer sluti da je on već duboko zaglibio i živi samo za fiks ideju. Konačno gubi borbu protiv Žene na slici, za koju je, ironično, ona pozirala.
Njihov sin je možda i najtragičnija epizoda u knjizi, majci uvek simbol da je nakon njegovog rođenja počela da gubi Kloda, a ocu samo smetnja i pokazatelj da mora da zarađuje za njega dok bi sam radije gladovao i slikao ogromna, neprofitabilna platna. Mali Žak umire, zapostavljen, a otac ga par trenutaka kasnije koristi kao model za sliku Mrtvo dete, delo koje će mu konačno doneti neko priznanje, ali osrednje. Klod kasnije posmatra svog sina na slici u galeriji, smeštenu u mračnom ćošku i sluša zgrožene komentare posetilaca, opet samo razmišljajući o tehnici koju je pogrešno koristio.
Prelepa priča koja izaziva svako saosećanje sa umetnicima....more
Jedna od najčitanijih knjiga prema Goodreadsu i sa visokom ocenom, izbor za najbolju istorijsku fikciju 2015. Ne oslanjam se često na ove pokazatelje Jedna od najčitanijih knjiga prema Goodreadsu i sa visokom ocenom, izbor za najbolju istorijsku fikciju 2015. Ne oslanjam se često na ove pokazatelje jer sam često bila razočarana najpopularnijim knjigama (''Svetlost koju ne vidimo'', npr), ali ova mi je nakon čitanja postala jedna od najdražih. Drugi svetski rat i 19. vek su možda najobrađivaniji periodi istorije u književnosti, pa se ne odlučujem lako da pročitam još jednu gde vam opis kaže – ''Prelijepa, dirljiva priča o preživljavanju, ljubavi i borbi za slobodu u okupiranoj Francuskoj'' jer uvek igraju na kartu crno-belih likova gde su beli likovi 100% pozitivni i požrtvovani i dirljivi, zbog kojih treba da se rasplačete na kraju, a crni su uvek do srži zakleti nacisti koji ljube Hitlerovu sliku pred spavanje. Ovo je baš u tom smislu pravo osveženje, toliko je obimna da je pisac imao vremena da vas uvede u svaki lik, zašto radi to što radi i da mu poverujete. Dve sestre koje su fokus priče imaju svoj komplikovani odnos gde ne možete ni u jednom trenutku uperiti prstom i reći 'E, ova je u pravu, nju volimo, a ova druga je baš zla!' Kao i u našim životima, odnosi sa porodicom su složeni i možete se uvek prisetiti određenih prekretnica zbog kojih se stidite ili zbog kojih ste ojačali odnose svojim razumevanjem ili praštanjem. Pored toga što je sama radnja izuzetno napeta i tera vas da čitate sve brže, ovaj sestrinski odnos je toliko zanimljiv da je po mom mišljenju on najjača karika same knjige. Opet, zli Nemac koji se pojavljuje nije zao sam po sebi i ima vrlo ljudske osobine i reakcije, uživala sam i u iščekivanju onoga što će on reći i uraditi. Retko se razmišlja (sem ako niste Hans iz Hamburga, on možda i razmišlja) kako li je bilo Nemcima u tom ratu i da li su zaista svi slepo izvršavali svoje naredbe. Mislim da nam je svima postalo normalno da ih osuđujemo i automatski navijamo protiv njih. Činjenica da sam se rasplakala na kraju knjige i nije neka preporuka, to mi se dešava sa najneočekivanijim raspletima (''Prvi poslednji poljubac'' je najveći blam sa suzama), ali to se ovde desilo samo zbog poistovećivanja sa odnosima između dve sestre. Valjda i jeste dobra ona knjiga gde se investiramo u likove i klimamo glavom na njihove odluke i rečenice. Preporuka za sve koji vole ratne drame, ovo je Lusinda Rajli na steroidima što se tiče porodične drame i preokreta na kraju. ...more
Loading...
