Prijeđi na sadržaj

Elastomer

Izvor: Wikipedija
(A) Polimer u neopterećenom stanju; (B) Isti polimer pod djelovanjem vanjske sile. Kad djelovanje sile prestane, vraća se u oblik A. Točke predstavljaju točke umrežavanja.

Elastomeri (od lat. elasticus: rastezljiv + -mer) su jedna od glavnih vrsta sintetskih polimernih materijala. Proizvodi ih se kemijskim reakcijama od monomera koji su uglavnom dobiveni iz nafte i prirodnog plina.[1] Niska su Youngova modula.

Definirana su oblika kad su u neopterećenom stanju te ni snažne vanjske sile i jaka izobličenja ne mijenjaju im oblik, nego se vraćaju u definirani oblik.[2]

Tvore ih dugi pravocrtni makromolekulski lanci. Vulkanizacijom ih se međusobno povezuje i umrežuje slabom mrežom, čime se sprječava da ih se plastično oblikuje, ali zadržava se pokretljivost dijelova lanaca, zbog čega su elastični. Pri zagrijavanju s prikladnim spojevima uz primjesu različitih dodataka i punila elastomeri se prevode u gumu i razne gumene proizvode velike rastezne čvrstoće i elastičnosti.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Hrvatska enciklopedija, polimerni materijali, LZMK, pristupljeno 14. siječnja 2016.
  2. a b Hrvatska enciklopedija, elastomeri, LZMK, pristupljeno 14. siječnja 2016.