Idi na sadržaj

PM Makarov

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
PM Makarov
Upotreba
U službi1951 - do danas
Korisnici SSSR
RatoviVijetnamski rat, Sovjetsko-afganistanski rat, Rat u Ukrajini, brojni drugi ratovi
Proizvodnja
ProizvođačIzhsevsk, Norinco, Cugir Arsenal, Khyber Pass
Opis oružja
Težina730 gr
Dužina161 mm
Dužina cijevi93.5 mm
Kalibar9x18 Makarov
Domet50 m
Spremnik municije8 metaka
Brzina zrna315 m/s

PM Makarov (Pištolj Makarova; rus. Пистолет Макарова ПМ) je poznati sovjetski poluautomatski pištolj uveden u upotrebu 1951.

Makarov je razvijen za metak kalibra 9×18 mm, izvedenice njemačkog metka 9×18 mm Ultra, razvijanog tokom Drugog svjetskog rata, kojem je bio cilj proizvesti metak za pištolj bez bravljenja cijevi. Njemački su uzori, osim u metku, vidljivi i u koncepciji samog pištolja (Walther PP/PPK). No slijedeći rusku školu oružarstva, učinjene su preinake i pojednostavljenja konstrukcije, pogotovo mehanizma za opaljenje, što je rezultiralo velikom silom okidanja kod dvostrukog djelovanja. Pištolj je konstruisao Nikolaj Fedorovič Makarov.

Koliko je pojednostavljena konstrukcija i rastavljanje pištolja do najmanjeg dijela, vidljivo je u korisničkim uputama koje su izdale oružane snage bivšeg DDR-a. Za potpuno rastavljanje treba samo šipka za čišćenje, originalno izdana uz pištolj. Bez obzira na grubu izradu, velike tolerance i tvrdo opaljivanje pištolj Makarov je pouzdano oružje koje neće “izdati” korisnika, a radit će, kako u Sibiru tako i u Sahari, a sve uz minimalno održavanje. Uz bivši DDR, pištolj Makarov je izrađivan u NR Kini i Bugarskoj. Bugarska verzija se od originala razlikuje samo po oznakama, što ne čudi znajući da su sovjetski kontrolori nadzirali proizvodnju pješadijskog oružja po sovjetskoj licenci u Bugarskoj do kraja 1980-ih godina prošlog stoljeća.

Glavni su mu djelovi: spremnik, branik okidača, mehanizam za okidanje, navlaka sa zatvaračem, ciljnici (zbog svoje male dužine su više izraženiji), povratna opruga, cijev i rukohvat.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 1. 6. 2013. Pristupljeno 15. 2. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]