Kratko, ali slatko mada nije za svakoga. Volim kontemplacije i melankoliju starijih ljudi pa mi je ova zbirka dala poetičan i težak pogled na početak Kratko, ali slatko mada nije za svakoga. Volim kontemplacije i melankoliju starijih ljudi pa mi je ova zbirka dala poetičan i težak pogled na početak s kraja života.
Priče su kratke i vezane sličnom strukturom, nostalgijom, fotografijama prošlosti tj kratkim blicem prošlih vremena i njihovim pričama koje sadašnjost pripovjedača čine pustom, no istodobno postoji sreća u prisjećanju i preispisivanju tadašnje stvarnosti.
Prva rečenica prve priče Gondole me privukla zboog nedavnog razgovora o istoj stvari - gondole su atavizam. Iz te se rečenica u prvi mah gradi filozofska rasprava, ali prerasta u priču o staroj ljubavi. Sve su priče prožete sličnom sjetom jer govore o kraju i zaboravu, o ograničenom trajanju vlastite osobe i načinu izgrađivanja i rasipanja jastva.
Naišla sam na ovaj tekst u e-posudbi KGZa i baš im je super ta aplikacija, preporučujem svima! ...more
Ovo sam posudila kako bih isprobala e-zaki online knjige i usluzi/aplikaciji dajem čistu peticu.
Radi se o zanimljivoj pustolovini koja je sve ubrzaniOvo sam posudila kako bih isprobala e-zaki online knjige i usluzi/aplikaciji dajem čistu peticu.
Radi se o zanimljivoj pustolovini koja je sve ubrzanija kako se likovi primiču cilju i meni zapravo antiklimaktična jer sam očekivala više. Imam dojam da je dobro opisano sve osim onoga što cijeli roman iščekujemo.
Maštoviti roman u kojem krivotvoritelj Obediah u vrijeme Luja XIV. dobije zadatak ukrasti sadnice kave iz Osmanskog Carstva kako nebi gulio dugotrajnu kaznu zatvora. Kava raste samo na određenom brdu, a potrebno je okupiti družinu, smisliti plan i doista i ukrasti tu kavu. Svidjelo mi se što je protagonist talentirani prirodoslovac i znanstvenik, no svoje talente koristi s one strane zakona. Likovi nisu plošni, ali nisu ni prezamršeni. Doznamo svakave sklonosti i otvorenost toga doba, da osmanski kamp ne smrdi jer vojnici ne uriniraju posvuda, ne piju i povraćaju po kqmpu i nema kurvi s djecom. Velike su te razlike Istok i Zapad.
Ova je priča nemilosrdna poput bajki. Čarolije postoje i njima vladaju vještice koje su generalno zle iako se pretvaraju da nisu. Jedini im je cilj učOva je priča nemilosrdna poput bajki. Čarolije postoje i njima vladaju vještice koje su generalno zle iako se pretvaraju da nisu. Jedini im je cilj učiniti da što više djece nestane s ovog svijeta. Karakterizacija likova je crno-bijela kako djeca nebi imala sumnje da su vještice zle.
Tekst je namijenjen preeteensima, ali je dovoljno pitak i za odrasle. Lijepo me zabavio zadnjih dana. ...more
Mislim da su sva Airina djela izazov za maštu, slično kao što je protagonistu ovog teksta bio izazov "nakon tri tjedna upijanja goleme ravnice lišene Mislim da su sva Airina djela izazov za maštu, slično kao što je protagonistu ovog teksta bio izazov "nakon tri tjedna upijanja goleme ravnice lišene bilo kakvih ispupčenja, pojmiti da je prava ravnica nešto radikalnije." Ta riječ u punini svog značenja, pojmiti, je dobra oznaka Airinih tekstova jer autor djeluje kao da svakim tekstom pokušava svome čitatelju dočarati realnost i onda ju uništiti slojem surealnosti. No, na neki je način i mašta realnost, iako je izmaštana :) Imam dojam da Aira svojim tekstovima propituje tkanje stvarnosti i daje odgovor na pitanje što je prava stvarnost unutar pojedinca. Kako Rugendas kroz svoju stvarnost vidi i prikazuje pravu stvarnost.
Slikar Rugendas godinama putuje Južnom Amerikom te slika pejzaže i botaničke motive (umjetnik botaničke fizionomije = umjetnik života), a usput razvija tehniku, usavršava talent i, u skladu s kontekstom prirode u kojoj se nalazi, kontemplira o umjetnosti, svojoj budućnosti i mjestu u svijetu. Potajno želi svjedočiti potresu i indijanskom napadu, no sve se mijenja u trenutku kad doživi bizarnu nesreću, na granici sa nevjerojatnom. Nastavlja slikati jednakim nagonom, ali uz sasvim drugu perspektivu. Zaključuje da su sve noćne more povezane sa stvarnošću. Kreće dalje izmijenjene svijesti, no s jednakom strašću....more
Priča je smještena u početak 20.st i protkana je čarolijom i mistikom, no zamjera joj se crno-bijeli i kolonijalan pogled na politička pitanja kojima Priča je smještena u početak 20.st i protkana je čarolijom i mistikom, no zamjera joj se crno-bijeli i kolonijalan pogled na politička pitanja kojima je priča suptilno obojana. Pripovjedačica je tu temu objasnila kao povijesno ishodište ove fantastike, međutim, djed joj je isto imao "pomoć" na svojem imanju pa mislim da je pristrana. Zbog toga sam stavila ocjenu 3 zvjezdice, a ostatak priče je dobro osmišljen književni svijet.
Vlasnik svega, gosp Morales, je bogati bijelac prikazan kao dobrodušni spasitelj, a glavni antagonist je pripadnik autohtonog stanovništva. Okarakteriziran je kao glavno zlo koje mrzi Simonopija - dijete rascjepljenog nepca koji zbog hendikepa nikada nije naučio govoriti, a meta je komentara poput: poljubila ga je Sotona, donijet će veliku nesreću i treba ga ubiti. Simonopio ima druga istančana osjetila poput osjećaja za priče koje će se razviti. Na neki način može gledati u budućnost, onu sigurnu ili onu koja se može promijeniti minimalnim intervencijama. Pčele ga prate od rođenja, a uz njihovu zaštitu je naučio sve putove prirode i sve mirise, one su njegove oči i put u spoznaju svijeta. Pripovjedač je starac, sin gospodina Moralesa koji je došao do kraja života i priča priču svoje obitelji i najvećeg prijatelja Simonopija. Simonopija je ispod mosta pronašla stara dadilja gospodina Moralesa koja se godinama nije micala s mjesta, a onda je osjetila zov, otišla i pronašla dijete. Neobično su ga pronašli, neobično je živio, namijenjena mu je neobična sudbina, a neobično je i otišao.
Roman mi se svidio nešto malo manje od ostalih koje sam u zadnje vrijeme pročitala, ali mi je dobrodošao odmor od teških ženskih priča. I u ovoj se može pročitati o životu žena, ali ne onako drastično (samo je jedan užasan segment) jer je fokus romana nešto drugo....more
Zbirka pet novela za koju mislim da nisu izdane zajedno nego ih je naš izdavač tisako zajedno po ključu propitivanja fikcije i zbilje te potragom za nZbirka pet novela za koju mislim da nisu izdane zajedno nego ih je naš izdavač tisako zajedno po ključu propitivanja fikcije i zbilje te potragom za njihovim granicama,imaju li uopće granicu, što je moguće, bi li nešto trebalo biti moguće i što se događa kad je sve otvoreno i moguće.
Dugo sam se probijala kroz ovu zbirku jer je zgusnuta informacijama i slikama, nema značajnih karakterizacija likova nego opisuje događaje stvarnosti i mašte te njihovu mješavinu. Nije bizarno niti magično kako sam očekivala jer nema čarolije, no pleše na granici fantazije i tu i tamo prikaže surealne, uznemirujuće slike koje dotjera do takvog apsurda da ih se mora prihvatiti kao što su prikazane, ali sa sviješću da je to sve fikcija. Čudno i zanimljivo, nastavit ću s djelima ovog pisca i u budućnosti, ali s pauzom za proučavanje svega što ti tekstovi nude.
Dugo sam čitala i svaki puta plakala. Nevjerojatno teška sudbina nigerijske protagonistice koja ima 14 godina, a najveća je tragedija što djeca oko njDugo sam čitala i svaki puta plakala. Nevjerojatno teška sudbina nigerijske protagonistice koja ima 14 godina, a najveća je tragedija što djeca oko nje, kao i ona sama, imaju nade u život, ali im je život oduzeo sve tj nije pružio ništa. One vrijede jedino noseći dječaka, a u svim ostalim situacijama su meta iživljavanja jačih od sebe. Djevojčicama je velika nada udati se, ali kuće u koje odlaze već imaju glavne žene koje su često ljubomorne i ono što tamo prolaze nije ljudski tretman. To je društvo kojem su imperijalizam i kapitalizan donijeli neviđenu okrutnost svakodnevice, na bilo kojoj razini društva.
Adunni, znači slatka, od prve stranice pati, ali zapravo nikad ne prihvaća sudbinu. Majka umire od bolesti, otac joj prekine školovanje i proda ju za kiriju starom taksistu s druge dvije žene. Adunni u jednoj pronalazi prijateljicu s kojom prolazi ženske muke sve dok ta prijateljica ne umre na obali rijeke "vodi borbu s Bogom za svoju dušu". Adunni mora pobjeći jer živi u selu gdje će ju ubiti zbog optužbe da je odgovorna za prijateljičinu smrt. Nikad se više ne smije vratiti. Završi u kući Velike Mame, prebogate trgovkinje koja ima neodanog muža, kao sluškinja. Uz borbu protiv nasrtaja Velikog Tate usput pokušava riješiti misteriju nestanka prijašnje sluškinje i obrazovati se potajno uz pomoć susjede. Adunni želi obrazovanje i cilj joj je osvojiti stipendiju za maloljetne sluškinje, što na kraju i uspije.
Jezik kojim se Adunni služi se transformira kroz priču i to onim tempom kojim Adunni uspije učiti dobar engleski. Knjižnica u kući joj je mjesto spasa, a rječnik izvor budućnosti. Čitatelj skupa s njom prolazi visine i padove, a na kraju imamo nadu u bolje sutra.
Pripremite se prije čitanja ako ste emotivno labilni kao ja, jer će vas ova priča pratiti dugo....more
Teško štivo, očekivala sam mrvu manje patetike. U svakom slučaju, Adolfina je određena u odnosu na muškarce svog života, zato naslov nije Adolfina FreTeško štivo, očekivala sam mrvu manje patetike. U svakom slučaju, Adolfina je određena u odnosu na muškarce svog života, zato naslov nije Adolfina Freud nego Sestra Sigmunda Freuda.
Ratne godine i kraj Adolfinina života opisani su kratko na početku, a ostatak romana prikazuje Adolfinu kroz muke života, komplicirani odnos s bratom te majkom i sestrama. Majka ju je voljela dok nije shvatila da ljubljeni sin prema Adolfini ima nježne osjećaje. Sigmundovo zauzimanje za sestrine interese je u majci probudilo njezinu zvjersku prirodu. Adlfuna je trpila majčinu mržnju do svojeg slamanja, onda se sama prijavila u ludnicu.
Vezivanje i razvezivanje brara i sestre se čini pokretačem mnogih, ako ne i svih, događaja ovog romana. Adolfina umire gola u plinskoj komori, držeći slijepu sestru za ruku, a sve što je žensko u romanu završava na tragičan način. Najbolja prijateljica Klara, žena koja je živjela u pokušaju othrvavanja patrijarhata, isto skončava u ludnici.
Čitamo ženske apologije Sigmundovih neobjašnjihiv postupaka, poneku iskrivljenu teoriju ili postulat i pogled na njega iz ženskog kuta. Priča Adolfinina života je glasna tišina postojanja koje nije pronašlo svoju "svrhu" onako kako je ženi određeno. ...more
Epistolarni roman u kojem prosci i prijateljice uporno i često pišu djevojci od koje zahtjevaju mnogo pažnje. Pisma dobro karakteriziraju pošiljateljeEpistolarni roman u kojem prosci i prijateljice uporno i često pišu djevojci od koje zahtjevaju mnogo pažnje. Pisma dobro karakteriziraju pošiljatelje, ali mi se ni jedan ne dopada, kao ni protagoniistici čiji glas čujemo samo posredno do samog kraja. U zadnja dva pisma dolazi do obrata i zaključka da prava ljubav nije dohvatna, uvijek je obmanjiva. ...more
Loved every page of this nonfiction. It states that eros is a lack, it is a desire formed in a triange just as a metaphor. Eros is alive between wantiLoved every page of this nonfiction. It states that eros is a lack, it is a desire formed in a triange just as a metaphor. Eros is alive between wanting and having.
Thanks Contrapoints for reffering us to this thessis turned non-fiction :)...more
Pačinko me emotivno iscrpio u čitanju i oko čitanja. Povijesna je saga koja prati četiri generacije jedne obitelji. Kao i u životu ima svega, naivne mPačinko me emotivno iscrpio u čitanju i oko čitanja. Povijesna je saga koja prati četiri generacije jedne obitelji. Kao i u životu ima svega, naivne mladosti, teškog rada, gubitka važnih članova obitelji i posljedica svih tih stanja, a obitelj se mijenja skupa sa svijetom u kojem žive. ...more
Loading...
